Ako ne znate što je to gruda, bez brige, to nije ništa drugo nego li varijanta lokalne dalmatinske mišance – mješavina jestivih samoniklih biljaka, od ljekovitih, začinskih pa čak i jestivog cvijeća.

Drugi nazivi za grudu, tj. dalmatinsku mišancu je mišancija a u Hercegovini je poznatija kao divlje zelje.

Nju možete naći na gradskim tržnicama, najčešće oprane i očištene od zemlje i korijena. Ovisno gdje se na Jadranu, (ona je dostupna) u grudu se može ići tijekom cijele godine, osim dok su sušna ljeta, tada ćete ih moći konzumirati (i brati) tek u jesen. Najviše samoniklih biljaka za mišancu ima u proljeće i u rano ljeto, tada su biljke mlade i daju veću slatkoću jelu. Divlji mak koji cvate u proljeće daje gustoću smjesi i miris. Okus i sadržaj mišance razlikuje se s obzirom na godišnje doba, starosti i udio biljaka u mješavini. Što su biljke starije to su gorće.

Ako ćete ih sami brati, nije teško prepoznati o kojoj se biljci radi. Na otocima ih najviše ima ispod maslina.

Veloluška gruda sastoji se najčešće od kostrića, maslaćka, kozje brade, divljeg luka i loćike, u proljeće se dodaje još i mak.