Maginja, planika ili manjiga kako ih na zovu na Korčuli i Braču, a moguće i na drugim otocima južnog Jadrana. Češće se za biljku koristi naziv planika, a za njezine plodove manjiga, manjiga mogunja, magunja, i slično… ovisno na kojem se otoku, u kojem ste dijelu Dalmacije, Istre i Kvarnera.

Toliko boja na jednom stablu nećete naći niti na jednom koliko na Manjigi iliti Planika. Nije se oduvijek konzumirala planika na Korčuli jer se mislilo da je otrovno. Od kad su došli Talijani na otok, za vrijeme 2. svjetskog rata, to je njima bilo za zasladiti se. Moj savjet je: nemojte se bojati probati onog što koze jedu, jer one neće na otrov.

Na jednom stablu manjige možete naći okruge plodove žutih, narančastih i crvenih boja. Plodovi su okrugli, površina zupčasta, hrapave, lagano brašnjave i grube teksture, meso je gusto a boja i okus ploda ovisi o zrelosti ploda. Žuti plod je kiselkast i tvrd, ono se ne koristi. Što su plodovi zreliji to su slađi, manje kiseliji i više crveniji. Najčešće se konzumira narančasti plod do crvenkastoga za rakiju, vino, pekmez, džem i marmeladu. Krvavo crveni plodovi su najslađi, što dužim stajanjem zrelog ploda na stablu voćni šećer se fermentira u alkohol pa se od takvih plodova lako napije – često ćete čuti pokoju priču o tome kako se netko previše njome zasladio.

Stablo manjige se ne izdvaja znatno od ostale vegetacije pogotovo zbog toga što je ona zimzelena biljka i raste pored makije i crnogoričnih šuma, pa je najuočljivija u jeseni kada su formirani i sazrijevaju plodovi. Pojedite par njih jer navodno teško padaju na probavu ako se u većim količinama konzumira. Do pet plodova me nitko nije zaustavljao…